Prema odredbama Općeg poreznog zakona i Zakona o računovodstvu svaki poduzetnik je dužan popisivati svu svoju imovinu i obveze te navesti njihove pojedinačne vrijednosti u količinama i u novčanom iznosu. Popisi se obvezno sastavljaju na početku poslovanja te najmanje jednom godišnje i to krajem svake poslovne godine kao godišnji popis. Popisne liste se smatraju knjigovodstvenim ispravama s podacima o stvarnom stanju s kojima se uspoređuje i usklađuje knjigovodstveno stanje te se utvrđuju eventualni manjkovi ili viškovi. Višak imovine ustanovljen popisom evidentira se u poslovnim knjigama kao povećanje imovine zaduženjem odgovarajućeg konta. S obzirom da ustanovljeni višak udovoljava definiciji prihoda, odnosno predstavlja povećanje ekonomskih koristi u obliku povećanja imovine s posljedicom povećanja kapitala, istovremeno se evidentira prihod i to ostali poslovni prihod jer je rezultat redovne poduzetničke aktivnosti. Ovo povećanje imovine nema obilježje isporuke pa ne nastaje obveza obračuna poreza na dodanu vrijednost sve dok se isporuka ne obavi. Manjak imovine ustanovljen popisom može biti neoporeziv i oporeziv porezom na dodanu vrijednost te, u nekim slučajevima, i porezom na dobit odnosno porezom na dohodak. Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se manjkovi dobara za koje se ne tereti odgovorna osoba smatraju izuzimanjem dobara u nepoduzetničke svrhe i podliježu oporezivanju osim:
kala, rastepa, lom i kvara ali najviše do visine utvrđene odlukom Gospodarske i Obrtničke komore;
manjkova dobara nastalih djelovanjem više sile (elementarnih nepogoda, ratnih razaranja i provalnih krađa) do visine utvrđene temeljem očevidnika nadležnog tijela za procjenu šteta;
tehnološkog manjka nastalog u procesu proizvodnje do visine utvrđene normativima prema vrsti djelatnosti odnosno do visine utvrđene zakonima o posebnim porezima odnosno trošarinama za proizvode koji podliježu plaćanju tih poreza. Normativi mogu biti utvrđeni od strane poduzetnika ili strukovne grupacije, a ako ih nema utvrđuje ih Porezna uprava procjenom na temelju međuovisnosti između prihoda i rashoda (primitaka i izdataka) putem normativa utroška materijala, energije, rada i drugih proizvodnih čimbenika;
manjka dobara zbog neodgovarajuće kvalitete, proteka roka trajanja, kala, rastepa, loma i kvara iznad visine utvrđene odlukom Gospodarske i Obrtničke komore ali ako je pri utvrđivanju činjeničnog stanja prisutan ovlašteni službenik Porezne uprave ili ako porezni obveznik raspolaže odgovarajućom dokumentacijom nadležnih tijela ili institucija o količini i vrsti preuzetih dobara koja su dana na zbrinjavanje ili uništenje.
Svi ostali manjkovi podložni su obračunu poreza na dodanu vrijednost na osnovicu koju predstavlja tržišna cijena dobra (cijena nove nabave odnosno vlastiti troškovi) te, u nekim slučajevima, poreza na dobit ili poreza na dohodak. Za nastali oporezivi manjak može se teretiti odgovorna osoba što se izjednačava sa prodajom. Ako se ne tereti odgovorna osoba, takvu odluku može donijeti Skupština društva, Upravni ili Nadzorni odbor ili ovlašteni član Uprave društva o čemu i zavisi porezni tretman takvog manjka. Ako odluku, zbog nemogućnosti objektivnog utvrđivanja osobne odgovornosti radnika, člana uprave, člana društva ili druge fizičke osobe, donese Skupština društva, Upravni ili Nadzorni odbor na taj se manjak ne obračunava porez na dohodak ali se obračunava porez na dodanu vrijednost i povećava osnovica poreza na dobit (uključivo i porez na dodanu vrijednost). Ako odluku donese za to ovlašteni član uprave koji je u radnom odnosu u društvu i nije član društva, oporezivi manjak predstavlja njegov primitak u naravi od nesamostalnog rada (plaće). Neto iznos manjka preračunava se u bruto iznos na koji se obračunava porez na dodanu vrijednost.
Ako odluku donese za to ovlašteni član uprave a ujedno je i član društva, oporezivi iznos manjka, preračunat na bruto iznos s uključenim porezom na dodanu vrijednost, smatra se njegovim dohotkom od kapitala odnosno isplata predujma dobiti. Međutim, ako se utvrdi da ostvarena dobit nije dostatna za pokriće takvog predujma, razlika između isplaćenog predujma i ostvarene dobiti smatra se izuzimanjem. Ako odluku donese za to ovlašteni član uprave koji nije u radnom odnosu u društvu i nije član društva, oporezivi iznos manjka smatra njegovim primitkom koji se oporezuje kao drugi dohodak te se neto iznos manjka preračunava u bruto iznos s uključenim porezom na dodanu vrijednost. Obveza PDV-a nastaje u obračunskom razdoblju u kojem je manjak utvrđen pa se obračunani iznosi na oporezive inventurne manjkove utvrđene godišnjim popisom iskazuju u PDV obrascu koji se podnosi za obračunsko razdoblje u kojem su manjkovi utvrđeni.