U svrhu pravilnog provođenja izbora za Radničko vijeće važno je u svjetlu primjene članka 145. novoga Zakona o radu (NN 93/14.) podsjetiti na Odluku Vrhovnog suda RH, Gž-24/2005. od 23. rujna 2005. kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja/sindikata kojim je zahtijevano poništenje izbora članova radničkog vijeća V.Z. d.o.o. te da se naloži sudskim putem provođenje izvanrednih izbora članova radničkog vijeća.
Naime, propisujući pravo na sudjelovanje i način sudjelovanja radnika u odlučivanju tadašnji Zakon o radu (NN 137/04 – proč. tekst) određivao je u svom članku 144. da pravo da biraju i budu birani imaju svi radnici zaposleni kod određenog poslodavca osim članova upravnih i nadzornih tijela poslodavca, članovi njihovih obitelji, te radnici ovlašteni da zastupaju poslodavca u odnosu na treće osobe ili u odnosu na kod njega zaposlene radnike.
U ovoj pravnoj stvari Vrhovni sud RH je zauzeo stajalište kako radnici V.P. – voditelj voznog parka i M.M. – rukovoditelj hortikulturom nisu bile osobe koje bi bile ovlaštene zastupati poslodavca.
Naime, radnici ovlašteni na davanje naloga drugim radnicima u cilju bržeg i učinkovitijeg procesa rada kao što su voditelj voznog parka i rukovoditelj hortikulturom daju doduše radne naloge drugim radnicima, ali samo u svojstvu osoba koje izvršavajući radne zadatke svojih radnih mjesta doprinose odvijanju procesa rada kod određenog poslodavca.
Njihovi radni nalozi, stoga, prema ocjeni Vrhovnog suda ne predstavljaju poslove zastupanja poslodavca, pa isti sud u predmetnoj odluci smatra kako je nižestupanjski sud pravilno ocijenio da je Izborni odbor pogrešno protumačio odredbu članka 144. tadašnjeg odnosno članka 145. aktualnog Zakona o radu kada je neprihvaćanjem izborne liste na kojoj su kandidati spomenuti voditelj voznog parka i rukovoditelj hortikulture neosnovano istima uskratio pasivno biračko pravo odnosno pravo da budu kandidati na izborima za Radničko vijeće, a što je prema dodatnoj ocjeni suda i utjecalo na rezultat izbora.